(osvrt na lektiru Galeb Jonathan Livingston)

           Za roman Galeb Jonathan Livingston mogu reći samo hvale. Interesantna. Poučna. Zabavna. Kroz to jato slova u knjizi susrećemo jednu veliku misao. Misao o galebu koji je u svakom čovjeku na zemlji. Misao o životu koji ima svoje granice i mogućnosti. Misao o osobnosti te ljudskoj volji. Misao o savršenstvu.
             Galeb Jonathan nije bio poput ostalih galebova. On je bio nadahnut nebom. Zaljubljenik u brzinu. Bez straha je radio što voli i što ga ispunjava. Usavršavao se. Let. Vještinu letenja. Izdvajao se iz jata. Dok su svi bili na okupu i tukli se oko hrane i ženki, on je bio u žustrom letu. Taj veličanstveni galeb nije podnosio granice. Radio je danonoćno na tome da probije sve granice, da ruši vlastite rekorde.
             U cijelom tom trudu, u galebu vidimo veliku duhovnu snagu. Ispunjena osoba. Saznajemo kako ispuniti sebe i svoju dušu. Nailazimo na redovne konflikte koji se zbivaju u našim glavama. Nailazimo na njih na papiru. Pisani od druge osobe. Utjelovljeni u galeba. Galeb je činio čuda. Iako nestvaran, živio je. Galeb je budio i dirao moju podsvijest te ostavio tragove koji uče životu.
             Jonathan je naposljetku bio i protjeran iz jata. Protjeran od strane svojih. Protjeran jer je bio drugačiji. Isticao se. Talentiran. Svestran na dobar način. Ekstreman. Nimalo zao. Samo moć.
Ostali su se galebovi bojali tog savršenstva. Nisu imali dovoljno snage stupiti na jednu novu stepenicu života. Otvoriti još jedna vrata. Jedan pojam. Jedan način življenja. Konzervativnost ih je ograničila zauvijek. Savršen primjer današnjeg društva, gdje su ovakvog tipa slučajevi vrlo česti.
            Jonathan kreće u let. Što tijelom, što mišlju. Na putu razmišlja o sebi. O granicama. O savršenstvu. Nailazi na novo razdoblje u svojem životu. Otvara poglavlje potpune slobode. Postaje zreliji. Ovo je savršen primjer kada se neka društvena zajednica promijeni ili kada neka osoba pronađe put u pravoga sebe. Galeb ne odustaje od brzine i usavršavanja. Pronalazi moć. Pronalazi nove vještine. Pronalazi mir. Pronalazi sreću.
            Na jednom dijelu puta nailazi na novo jato galebova. Oni su njegove vrste. Pravi i neograničeni. Upoznao je Čjanga i Sullivana. Čjang je stari galeb i pravi džedaj u letačkim vještinama. Mudar i vješt. Sullivan je Jonathanov učitelj, također vrlo spretan i moćan. Učili se Jonathana savršenstvu. Pokazuju mu put prema otvaranju još jednih vrata. Put prema novim i novijim moćima. Put volje. Bez kraja. S bezbroj ciljeva.
         U druženju i treningu Jonathan sam postaje ''vještina''. Nestaju granice. Iz boljega u bolje. Za sve zaslužni trud i volja pretvoreni u rad. Kao i izvan ovoga teksta, u stvarnosti, ništa ne postižemo bez truda. Sve što postignemo drugačije nećemo znati cijeniti. Jonathan je to znao. Postajao je sve mudriji i mudriji.
         Naposljetku se vraća kao učitelj. Jonathan je okupio učenike s Fletcherom kao najstarijim i najvještijim. Krenuli su u pohod duhovnog osviještenja. Dolaze u Jonathanovo staro pleme. Pokazuju moć leta te sinkronizirane, neograničene  snage duša. Duša koje ujedinjene čine silu kojoj se ne može suprotstaviti mržnja. Ne može se suprotstaviti smrt. Ne može se suprotstaviti bilo kakav kraj. Jer za njih nema kraja.
        Galeb Fletcher je najviše volio akrobacije. Vrlo vješt. Bio je prvi na crti kada je trebalo rušiti rekorde. Jonathan ga je cijenio kao veliku nadu budućnosti. Jednom neprilikom imao je nesreću. Sudar. Udar. Pad. To ga nije zaustavilo. Dokazao je još jednom moć galeba letača. Više su sile prisutne uz njih, a oni se sve više približavaju njima.
       Fasciniralo me, kako samo to Jonathanovo okupljanje učenika, podsjeća na Isusovo okupljanje učenika. Osjeća se jedna slična vibra. Način na koji galeb priča. Učenici se uz njega osjećaju ugodno. Utješno. Osobnosti se mijenjaju pri susretu s njim. Osjeća se savršenstvo. Misli lepršaju nebom poput Jonathana u ranim danima. Dok još bijaše ushićen, drag, moćan galeb. Jonathan je učio. Učio je na sebi i na svojim greškama. No, prije svega učio je nas. Mene, svih koji su pročitali ovu knjigu. Svih koji su čitali s razumijevanjem te nisu presudili kakvoću knjige i prije nego su je otvorili.
      Jonathan se na kraju pozdravlja sa svima. Zaželi svima sreću. Zadnjih je dana svoje učenike naučio mnogo. A onda nestajanje. No, je li to doista nestanak. Jonathanu je došlo vrijeme kada je nejak da nosi ikoga sa sobom. Naučio ih je što zna. Moćan galeb napušta jedno mjesto. Pokret prema neistraženom. Brisanje granica. Doista – Savršenstvo.
          Život ovog galeba jest život koji ima barem nešto od života svakog čovjeka. Ipak, život bez granica. Ne možemo se samo tako otisnuti u nebo – letjeti, rekao bi neki pesimist. Jonathan mi je rekao. Svima je rekao. Prvo misao pa onda tijelo. Sve što možemo zamisliti, možemo maštati. Možemo uživati. Vjerovati.

Josip Šarunić, 8.r. šk. god 2011./2012.