Lijepo je svaki dan imati priliku naučiti nešto novo

Išli ste u OŠ Stanovi. Što Vam je ostalo u sjećanju iz tih osnovnoškolskih dana?

Ostala su mi mnoga sjećanja, kako iz nižih tako i viših razreda. Više se sjećam izleta i ostalih druženja nego samih školskih sati, da budem iskren. 

Nažalost tijekom sedmog i osmog razreda Domovinski je rat bio u punom jeku što je mojoj generaciji onemogućilo normalno školovanje, no upravo iz tih dana su mi najsvježija sjećanja, kada smo se zajedničkim angažmanom, nastavnika i učenika, borili protiv beznađa koje je tada vladalo. I danas se rado sjetim nekih doskočica naših nastavnika, koje sada puno više cijenim, nego sam tada mogao.

Kakav ste bili učenik?

Prema ocjenama, bio sam odličan učenik. Sama ocjena znači da se netko može i zna potruditi kada je motiviran, no ocjene su mi rijetko bile motiv tako da na pitanje, kakav sam bio učenik, prije želim odgovoriti da sam se trudio biti dobar učenik koji je bio svjestan da u školu dolazim učiti tj. stjecati nova znanja.

Nova je znanja puno lakše usvojiti putem iskustava naših nastavnika i upravo to sam vjerojatno dobro radio – dakle slušao ih i prepoznavao bitne stvari. Znam da u osnovnoj školi rijetko tko razmišlja tako, ali sjetite se da je lijepo biti homo sapiens – dakle onaj koji je razuman i koji svaki dan ima priliku naučiti nešto novo.

Ante u 7. razredu OŠ Stanovi

Koje ste predmete voljeli?

U to sam vrijeme volio povijest, zemljopis i književnost, možda više nego klasične prirodne predmete, iako sam imao divljenje prema fizici i kemiji, ali ipak omiljeni predmet mi je bio biologija. Dobar profesor (u to vrijeme gosp. Matija Benić) znao nam je na lijep način približiti tu znanost o životu pa je zasigurno tu odigrao značajnu ulogu.

Najdraži profesor.

U to je vrijeme moja razrednica i prof. hrvatskog jezika i književnosti bila Slavica Kovač. Još danas se sjećam njezinog zalaganja za svoj razred. Štoviše sjećam se energije koju je ulagala da bi potaknula one, manje marljive učenike, na rad. Sve su to nastavničke vrijednosti koje učenici cijene kasnije u životu, npr. već u srednjoj školi gdje je pristup manje osoban.

U 5. razredu

Uz dakle moju omiljenu razrednicu, spomenut ću još dva profesora. Već prije spomenuti prof. Benić i profesorica Bradvica iz povijesti koja nas je, unutar svojih okvira, doslovno odgajala i objašnjavala tadašnje prilike u Hrvatskoj kroz povijesne istine.

U osnovnoj ste školi bili odličan učenik. Jeste li nastavili dalje tim tempom?

Opet, prema ocjenama jesam. Naime uspjelo mi je  završiti i srednju školu i Medicinski fakultet u Zagrebu s odličnim uspjehom. To ne bi bilo moguće bez rano usvojenih radnih navika i motiva za učenjem novih stvari. Naravno, budući da je sustav tako ustrojen da prosjek ocijena dosta toga određuje, to je dodatan motiv koji nikako ne smije biti ključan, jer kako sam prije naveo ne mislim da sama ocjena govori sve o uspjehu pojedinog učenika u tom predmetu.

U koju ste srednju školu išli?

Išao sam u Gimnaziju Vladimira Nazora, u to vrijeme sigurno, najzahtjevniju opću gimnaziju u gradu. Radne navike koje sam usvojio u osnovnoj školi bile su ključne za dobar start u gimnaziji koja je jedna sasvim nova razina rada i ispočetka može djelovati malo demotivirajuće na mlade ljude kada se suoče s dotad neviđenom količinom podataka. U srednjoj školi se vrlo brzo pokaže trud uložen u osnovnoj školi!

Danas ste kardiolog. Što vas je privuklo tome poslu ?

Moj je konačan put do kardiologije dijelom slučajan. Prvotna želja je bila općenito studirati medicinu, a tek nakon što sam se upoznao tijekom studija sa svim njezinim granama, odlučio sam usmjeriti se u internu medicinu – dakle dio medicine koji se bavi bolestima unutarnjih organa (srce, pluća, probavni sustav, bubrezi, endokrini sustav, krvni sustav).

Tijekom specijalizacije iz interne medicine u OB Zadar bio boravio sam na nekoliko vanjskih klinika po Europi i SAD-u i ta izloženost vrhunskoj medicini, prije svega modernoj invazivnoj kardiologiji, privukla me je u ovu granu medicine. Danas sam sretan za sve slučajnosti koje su rezultirale da radim ovo što danas radim. 

Je li to težak posao?

Na pitanje je li ovo težak posao, odgovaram da ne znam osobu koja za svoj posao ne misli da je težak. Općenito muke liječničke profesije poznate su, tu su prije svega naporna dežurstva koja razbijaju normalan životni ritam, a i sama sredina u kojoj radite ne može biti ugodna, osobito kada liječite ljude koji boluju od ozbiljnih bolesti, a bolesti srca to sigurno jesu. Ipak, intelektualna nagrada koja proizlazi iz uspješno napravljenih procedura koje tada i rezultiraju dobrim osjećanjem pacijenata, nadoknađuje sve prije navedene nedostatke. Dakle, da posao je težak, ali ga prihvaćam i ne bih ga mjenjao.

Gdje radite?

Radim u Općoj bolnici Zadar, na odjelu za internu medicinu, odsjek za kardiologiju. Osim rada na odjelu sudjelujem u radu tzv koronarne jedinice gdje se liječe pacijenti s akutnim stanjima kao npr infarkti srca.

Danas, ugledni liječnik - kardiolog

Imate li hobi?

Jedini hobi koji uspjevam održavati je moje dugogodišnje igranje baseballa. Još sam kao osnovnoškolac počeo trenirati i igrati u baseball klubu Donat te se i danas trudim biti aktivan. Svaki drugi hobi je samo želja jer svo slobodno vrijeme iskorištavam za profesionalno usavršavanje u smislu čitanja stručne literature što me i na svojevrstan način odmara jer ne zaboravite: znanje vas čini mirnim, a neznanje uzrokuje strah (od nepoznatoga).

Jeste li oženjeni i imate li djecu?

Imam suprugu koja je također liječnica. Upoznali smo se tijekom studija. Imamo dvoje djece: djevojčicu Zaru, staru 3 i pol godine te dečka Marka koji se rodio prije 4 mjeseca.

Koja je Vaša formula uspjeha?

Nema čarobne formule, ali čini mi se da ako radiš najbolje što možeš, ono što ti je dano, da se tada i neke stvari poslože kao prema nekoj formuli. Ako moram reći neki moto onda je to: radi najbolje što možeš i djeluj nesebično. Ne smijemo zapostavljati darove s kojima smo rođeni. Tu mislim na jasan razum i zdravo tijelo, iskoristimo to najbolje što možemo i tada će se stvari činiti smislenima.

                                                                                      Emma Matković, 8.c