Ljubitelji ptica

Moj otac Hrvoje upisao se u prvi razred samo tri godine nakon otvaranja škole na Stanovima kod učiteljice Božice Ćosić. Bio je vrlo dobar učenik, ali, kako sam kaže, živahan. U višim mu je razredima razrednica bila prof. Dinka Golem.

Voli se otac prisjećati tih dana: „Razred je bio vrlo dobar, mi dječaci većinom smo bili privrženi sportu, uglavnom rukometu. Šestorica nas iz 8.f. razreda bili smo nositelji školske ekipe na raznim natjecanjima u rukometu i atletici, a  vodio nas je prof. Šime Šalov.  Kao razred svi smo bili nestašni, pa vjerujem da nas poneki nastavnici pamte i po tome.  Najsmješnije nam je bilo kod prof. Svete Velimira na satovima likovne kulture uz koju su vezane sve naše školske anegdote.

Kao osmoškolac bavio se moj otac (čuči) i snimanjem

Jedne se posebno sjećam. Bili smo osmaši. U razred je došao novi učenik, povratnik iz Kanade. Bio je smiješan zbog naglaska i nerazumijevanja hrvatskoga jezika. Stalno je pitao kako se zove koji profesor. Sve je bilo dobro dok nije došao na likovni, a kako nije znao učiteljevo ime, upita prvog učenika. Ovaj mu ne reče učiteljevo ime, već nadimak. U sljedećem trenutku naš Kanađanin ustane i oslovi učitelja nadimkom. Naravno, dobio je koks u glavu, a učiteljev jekoks bio bolan, što smo svi znali zbog velikog prstena koji je nosio. Događaj se uz smijeh cijelu godinu prepričavao.
No, kod profesora Melkiora Lončara i učiteljice zemljopisa Mirjane Janić nije se pričalo.
Danas u istu školu ide moj sin i uči ga većina mojih profesora. S velikim zadovoljstvom dolazim u školu na informacije veseleći se susretu s dragim učiteljima koje, nekad dok sam išao u školu, baš i nisam volio.

Kasnije sam završio tehničku školu i stekao zvanje strojarskog tehničara. Danas radim u Vodovodu Zadar, a u slobodno se vrijeme bavim uzgojem ptica. Predsjednik sam Udruge za uzgoj i zaštitu ptica Zadar. U posljednje tri godine dva smo puta bili prvi u RH u ornitologiji, što je izniman uspjeh.

Veliki ljubitelj i uzgajivač ptica

Ljubav prema pticama gajio sam od najranije mladosti. Išao sam u treći razred osnovne škole kad je u kuću doletio golub. Moj pokojni otac pročitao je adresu vlasnika na golubovom prstenu i pozvao ga da dođe. Tada sam se na prvi pogled zaljubio u te pernate životinje i teška srca vratio goluba. Da me utješi, vlasnik mi je nudio druge golubove i ptice. Otada, od 1983. godine uzgajam razne ptice i golubove.
Sada imamo oko 20 pari matičnih ptica, koje služe za razmnožavanje i stvaranje novih jedinki za razna natjecanja . Na kraju sezone iz legla dobijemo 120 -150 mladih ptica. Unatrag nekoliko godina, znao sam imati i po 200-250 mladih. Kako smo u kući svi ljubitelji životinja imamo još psa, akvarij s ribicama i hrčke.

Kad sam bio dječak ptice su se lovite na lijepilo. Lijepila za miševe nije bilo kupiti pa smo topili guma sa đonova starih cipela. Koliko sam bio zaluđen pticama, odlučio sam jednom nožem isjeći očeve nove cipele. Rastopio sam gumu sa đona i napravio ljepljive štapiće. Mama i tata su se čudili što se dogodilo s cipelama, a ja sam samo mudro šutio i čudio se zajedno s njima.

Svakodnevna briga o pticama

Postavio sam lijepak na grm kraj kuće. Mama me tjerala da učim i ja sam se pravio da učim, a cijelo sam vrijeme gledao kroz prozor je li se što ulovilo. Kako bi se svako malo ulovila ptica, lagano sam ustao od stola i otišao po ulovljenu pticu. Nakon nekoliko odlazaka po ulov, mama je shvatila da ne učim nego da lovim ptice, i onako ljutita otišla do grma i čitavog ga zgazila.Kad se vratila u kuću, nastavila je vikati na mene. Odjednom se mlađi brat počeo smijati i upirati prstom u njezine hlače. Bile su pune ljepljivih štapića. Mama je uspjela skinuti štapiće s hlača, ali je lijepilo ostalo. Tako sam uništio mami hlače, a tati cipele.

Organizirao je 33. ornitološko prvenstvo Hrvatske u Zadru

Toni je već kao beba pokazivao interes za ptice. Kad bih ga u naručju donio k pticama, odmah bi se razveselio.
Kako je rastao, iz godine u godinu pokazivao je sve veći interes, a pitanja su samo pljuštala. Strpljivo sam mu odgovarao i učio ga kako su ptice mala stvorenja koja trebaju pažnju, i velika su obveza. Toni je to prihvatio i odlučio da će se sam brinuti o pticama. Učlanio se u Udrugu i tako postao najmlađi član naše udruge. Meni kao roditelju, jako je drago što je to njegov odabir.

Otac i sin

Već se drugu godinu natječe na regionalnim i državnim prvenstvima u ornitologiji. Osvaja medalje i dosta je uspješan. Želja bi biti ornitološki sudac. O pticama zna gotovo sve, što potvrđuju i sudci iz cijele Hrvatske.

Meni je, kao ocu, jako drago da ga zanimaju životinje jer za njih treba imati puno ljubavi, a ta ga ljubav može izgraditi u dobroga čovjeka."

                                                                                               Toni Batur, 8.b

                                                             Fotografirala: Karla Prtenjača, 8.b