Vijeće kao odgovarajući naziv predlaže višerječnicu naukovna osnova jer je dio hrvatske jezične baštine te, budući da se taj naziv ne rabi u hrvatskome jeziku, slobodan je „i stoji na raspolaganju da dobije novo i sasvim suvremeno značenje“.

Pridjev naukovni odnosi se na imenicu nauk koja znači 'pouka, školovanje', no, zbog „nerašćišćenih“ i „zamućenih“ značenjskh odnosa između riječi znanost i nauka, Vijeće u vezi s nazivom naukovna osnova ističe da je „pitanje hoće li postojati volja i pripravnost da se tu slobodno crpi iz baštinjenog bogatstva“.

U vezi s riječima curriculum, kurikulum, kurikul i nastavni uputnik prema mišljenju Vijeća za normu u standardnoj i službenoj uporabi, uz domaću tvorenicu uputnik, treba zadržati i već usvojeni internacionalizam.

Riječ uputnik kojom se u hrvatskome jeziku prevodi latinski curriculum tvorbeno je ispravna, no, kako tumači Vijeće, njezino značenje ne upućuje jasno na ‘skup uputa za izvođenje nastave’ i „mora se učiti kao nova riječ“.

Od navedenih je tuđica samo riječ kurikul u skladu s pravilima standardnoga jezika.

Riječ *curriculum neprilagođena je tuđica preuzeta iz latinskoga jezika.

Riječ kurikulum djelomično je prilagođena tuđica jer, premda je glasovno prilagođena, zadržava latinski sufiks -um. U standardnome se jeziku sufiks -um izostavlja u tuđicama koje njime završavaju.

U skladu s navedenim pravilom umjesto riječi *kurikulum u standardnome je jeziku, prema preporuci Vijeća za normu hrvatskoga standardnog jezika, uz hrvatske nazive naukovna osnova i nastavni uputnik, pravilno upotrebljavati u cijelosti prilagođenu tuđicu kurikul.

Latinizmi na završetak -um