Dragi učitelji,

uz iskrene čestitke za vaš dan darujemo vam pismo američkog predsjednika Abrahama Linkolna.

                                                                                             Vaši učenici

Dragi učitelju,

danas moj sin kreće u školu – i sve će mu ondje neko vrijeme biti strano i novo i zato bih volio da budete nježni prema njemu. On kreće u pustolovinu koja ga može odvesti preko kontinenta, u avanturu koju će vjerojatno pratiti ratovi, tragedija, patnja. Takav će život zahtijevati vjeru, ljubav i hrabrost. Stoga, dragi učitelju, molim Vas uhvatite ga za ruku i naučite ga onomu što mora znati. Naučite ga, ali blago, što možete. Naučite ga da na svakog neprijatelja dolazi i jedan prijatelj. Morat će naučiti da svi ljudi nisu pravedni, ni iskreni. Naučite ga da deset zarađenih centa vrijedi mnogo više nego jedan dolar, da je u školi mnogo časnije griješiti nego varati…

Odvratite ga od zavisti, ako možete, i naučite ga tajni spokojna osmijeha.

Naučite ga, ako možete, kako se nasmijati kada si tužan; naučite ga da suze nisu sramota; naučite ga da slava može biti i u porazu, a očaj u uspjehu…

Naučite ga, ako možete, čudesnosti knjiga, ali dajte mu vremena da duboko razmišlja o vječnoj zagonetki ptica na nebu, pčela na suncu i cvijeća na zelenom brežuljku…

Pokušajte mome sinu dati snagu da ne slijedi gomilu kada to svi čine…

Naučite ga da uvijek ima uzvišenu vjeru u sebe, jer tada će imati uzvišenu vjeru u čovječanstvo i Boga.

Ovo je velik nalog, učitelju, ali pogledajte što možete učiniti. On je tako drag malen dječak, i on je moj sin.

                                                                                                          Abraham Lincoln