Kompanija Philips 8. ožujka 1979.  javnosti je po prvi put predstavila kompaktni disk. Tri godine ranije Sony je također pokazao tehnologiju tada nazvanu optical digital audio disc, a kasnije se udružio s Philipsom što je rezultiralo izdavanjem tzv. Red Booka, standarda compact disc tehnologije koja je u svom finalnom odnosno komercijalnom obliku izašla na tržište 1982.

Kompaktni disk, ili češće CD (od engl. Compact disk) optički je zapis prvotno korišten samo kao medij za glazbu. Kasnije se medij razvio za spremanje podataka na računalu, tako da je danas standardni dio računala. Pojavom DVD-a 1996. dobili smo novi standard koji na mediju iste veličine (120 mm) čuva sadržaj 6 ili više CD-ova.

CD je napravljen iz 1.2mm debela diska čiste polikarbonske plastike. Tanak sloj super čistog aluminija (ili rjeđe zlata – kod potrebe za dužim vijekom trajanja) nanesen je na površinu kako bi bila reflektivna. Površina je zaštićena tankim slojem laka po kojem se može i pisati. Podaci na mediju pohranjeni su kao niz mikroudubina. CD se čita uz pomoć 780 nm lasera fokusiranog kroz dno polikarbonskog sloja.