Otok Iž je jedini lončarski centar u Dalmaciji, zabilježen u povijesti. Riječ je o umijeću izrade neglaziranih glinenih lonaca, koji su se nekada upotrebljavali u kućanstvima, ne samo Iža nego i puno šire. Stari Ižani su njima trgovali od Raba do Boke Kotorske, a na sjeverozapad do Istre, pa čak i Trsta.

Sama priprema se odvija na sljedeći način: Prvo glinu treba iskopati, dobro posušiti, zatim istući drvenim mlatovima čime se ona zapravo čisti od sitnih kamenčića, suvišnog materijala i nečistoća. Onda se dobro namoči, nakon čega se stavi na tzv. kožu (to jest jutenu vreću). Nakon što se položi na kožu, mijesi se nogama. Istovremeno se prikupi kalcit (ili babina sol) ili kvarcit, s time da se kalcit koristi prema starim običajima jer je kao kristalizirani vapnenac puno kvalitetniji.

Taj kalcit se samelje u žrvnju nakon čega se  manji dio tog usitnjenog kalcita miješa (nogama) s glinom. Rezultat toga je materijal s kojim započinje izrada glinenih posuda na kolu. Nakon što se posuda oblikuje na kolu, stavlja se peći. Uglavnom je za pečenje jedne posude dovoljno jedan cijeli dan.

Za izradu jedne posude, ovisno o zahtjevnosti i detaljima, potrebno je manje od jednog sata.

Obrt izrade glinenih lonaca, prije dvije godine, ušao je u registar nematerijalnih kulturnih dobara Republike Hrvatske.