Osnovna škola Stanovi Zadar

Skup je pozdravila ravnateljica škole

Šezdesetak učenika i učitelja pozdravila je ravnateljica škole Jurka Šaban i gospodin Joso Nekić, pročelnik Upravnog odjela za odgoj i školstvo Grada Zadra.

prof. Joso Nekić, pročelnik Upravnog odjela za školstvo i odgoj

Fra Kristijan Kuhar, samostanski i župni vikar te duhovni asistent Franjevačke mladeži samostana sv. Ivana na Relji, pripadnik franjevaca trećoredaca glagoljaša, govorio je o glagoljici kao trajnoj baštini hrvatskoga naroda i jezika, o njenom postanku, borbi za opstanak i njezinom hrvatskom identitetu.

fra Kristijan Kuhar, pripadnik franjevaca trećoredaca glagoljaša

Vrlo zanimljiva PP prezentacija podsjetila nas je na Bašćansku i Valunsku ploču, na hrvatski Prvotisak, na brojne misale pisane glagoljicom, a predavanje je završio riječima: Upravo je glagoljica poslužila svojoj svrsi radi koje je ustanovljena: da jedan narod ujedini u jednoj vjeri, jednoj kulturi, jednom jeziku, a time se i pokazuje da je jezik temelj narodnog jedinstva, što i potvrđuje značenje staroslavenske riječi jeⁿzik, u značenju narod.

Gosti tribine

Prof. dr. Mile Mamić jezikoslovac i član Vijeća za normu hrvatskoga standardnog jezika svoje je predavanje započeo riječima: Na pitanje Što je to hrvatski jezik? Što sve on obuhvaća? Dokle on seže? nije jednostavno odgovoriti. Da bismo sveobuhvatno odgovorili na to pitanje, moramo uključiti njegovu vremensku i prostornu dimenziju. Vremenska će nas odvesti barem do 'stoljeća sedmog', a prostorna – u prvom redu do granica RH, ali i znatno šire. Ona će nas odvesti gdje god ima ili je nekoć bilo Hrvata (od Ognjene Zemlje do Novog Zelanda i krajnjeg sjevera Kanade).

prof. dr. sc. Mile Mamić, jezikoslovac

Kroz svoje doživljaje, na nama primjeren način, ispričao je nekoliko anegdota o susretu kajkavca i štokavca, o svojim studentima u Mostaru, o purici s mlincima i tuki ispod peke, o potomcima naših iseljenika koji dolaze u Zadar učiti jezik svojih predaka, o ljudima koji dolaze u Hrvatsku tražiti svoje korijene, o svojem unuku Luki koji ga je pitao zašto pjesnik nije pjesmik kad piše pjesme, a ne pjesne.

Vlatko Majić, pjesnik

Bila je to izvrsna najava našega sljedećeg gosta pjesnika Vlatka Majića, učitelja hrvatskoga jezika u OŠ Krune Krstića.

Profesor Majić pričao je o danima svojega dječaštva i školovanja u Hercegovini, pa onda u Zagrebu, no sudbina ga je dovela na Pag gdje danas živi.

Kazivanje svoje poezije započeo je stihovima iz pjesme Moj strašni gladni vuk za koju mu je nadahnuće bio A.G. Matoš, čija je godišnjica smrti upravo 17. ožujka.

„u sred noći banu

i probudi me

antun gustav matoš“

Nizale su se pjesma za pjesmom o domovini (1991.), pjevaču pod zemljom, o procvalom štapu, o fratarskoj oporuci, o godišnjim dobima, čežnji, da bi završio s morem što je „mira i vira  i nevira“.

Publika je pozorno pratila goste tribine

Predviđeno vrijeme za pitanja našim gostima bilo je ispunjeno pitanjima o nedostatku jedinstvenoga pravopisa koji bi zadovoljio sve potrebe i onih koji jezik uče i onih koji jezik poučavaju, o sadašnjem stanju pravopisnih priručnika koji nisu ujednačeni, te o nedostatku pravogovornoga priručnika.  

Karla i Ivan - voditelji tribine

Program su vodili učenici 8.b razreda Karla Prtenjača i Ivan Arbanas.